beats by dre cheap

Drvo života

Još jedna jesen dolazi u moj život.
Crpi iz mene snagu prisiljavajući me da otpustim svoje lišće na oči. Suši me, ovako mladu, punu životne energije, kao tek probeharalo stablo. Pretvara me u grubo, obamrlo stablo koje kralj ove šume sasijeca ostavljajući samo panj koji se dubokim korjenima drži za tlo u strahu da će i njega iskopati i odvesti tamo, negdje daleko.
Bojim se.
Bože Milostivi, kako se samo bojim. Tresem se kao list na vjetru pred iskušenjem na koje si me stavio.
Bojim se samoće, i tuđine u koju treba da idem. Bojim se posla koji treba da radim, bojim se jezika koji treba da pričam, neba pod kojim treba da živim.
Bojim se da odlaskom ne izgubim jedinu stvar koja mi daje snagu. Ne bih to podnijela, da zbog profesije koju proklinjem od prvog dana kada sam je odabrala, ostanem zatočena sama u sebi, u svom tom ništavilu jeseni.
Ali, izbora nemam, to tek sad vidim. Vidim da mojim životom drugi žive i upravljaju više nego ja. Oni koji su sasjekli moj cvat i zelene listove, a ja, kukavica kakva jesam, ne smijem da im se suprostavim.
Nemam snage za to, a nemam snage ni da im ikad oprostim.
Moje oči, ni obrazi natopljeni suzama ne mogu da im oproste, ni srce umorno od straha, ni tijelo iscrpljeno od dugih besanih noći, ni pluća zatrovana dimom.
Ne obazirući se na moj strah, želje, nespremnost za samostalan život u tuđini, sasjecaju mi korjene koje sam godinama zarivala u tlo.
Ne razmišljajući o tome da će se panj osušiti ako ga posiju u beton, iskopaše me iz moje šume, u čije tle sam zarila korjene.
Iskopaše me iz šume, iz koje nikad u životu nisam presađena.

Moje skrovište
http://melancholy.blogger.ba
29/09/2015 01:58